Pravo na naknadu za trošak prijevoza
Upućen je dopis u Ministarstvo zdravstva / doc.dr. Darijo Nakić, vezano za regulative iz Kolektivnog ugovora, po pitanju naplate troškova prijevoza ...
HRVATSKI STRUKOVNI SINDIKAT MEDICINSKIH SESTARA- MEDICINSKIH TEHNIČARA - PODRUŽNICA KBC SPLIT
SINDIKALNIPOVJERENIK SILVANA GANZA
U Splitu, 02. ožujka 2016. godine
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO ZDRAVLJA
n/p ministra doc. dr. sc. DARIO NAKIĆ, dr. med Ksaver 200 a- 10000 ZAGREB
Predmet: Pravo radnika na naknadu za trošak prijevoza sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama
Poštovani gospodine Ministre,
obraćam Vam se kao sindikalni povjerenik Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara zbog problema s kojima se radnici KBC Split susreću u ostvarenju svojih radnih prava, a o kojima kao sindikalni povjerenik te kao jedan od sindikalnih povjerenika s pravima i ovlastima radničkog vijeća, redovito obavještavam Poslodavca, odnosno sanacijskog upravitelja KBC Split, u nastojanju da ćemo iste riješiti na obostrano zadovoljstvo.
Međutim, kako od strane sanacijskog upravitelja sve češće nailazim na nerazumijevanje oko izloženih mu problema, a isto tako i nedostatak volje za njihovo rješavanje, prisiljena sam pomoć zatražiti od Ministarstva zdravlja te ovim putem molim da resorno ministarstvo raspravi o dolje navedenom problemu.
Prvenstveno se to odnosi na ostvarenja prava radnika na naknadu za trošak prijevoza sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Navedeni problem nastojim riješiti s Poslodavcem već duže vrijeme i brojnim dopisima koje sam Poslodavcu uputila kao sindikalni povjerenik Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara ili zajedno s ostalim sindikalnim povjerenicima s pravima i ovlastima radničkog vijeća.
Kako je pitanje naknade troškova prijevoza radnika uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama na način opisan u odredbi članka 67. te načelima i tumačenjima Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora,a u KBC Split i Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika Kliničkog bolničkog centra Split, više sam puta osobno te u suradnji s ostalim sindikalnim povjerenicima upozoravala Poslodavca na nezakonitost odredbi Pravilnika koje se odnose na naknadu za trošak prijevoza jer njihova primjena umanjuje pravo radnika zajamčeno kolektivnim ugovorom, što radnicima u konačnici nanosi štetu. Naročito uzimajući u obzir tumačenja Povjerenstva koja propisuju da se „Pod pojmom adresa stanovanja podrazumijeva stvarna adresa s koje zaposlenik najčešće dolazi na posao i s posla“, (tumačenje 5/67 od 6. veljače 2013. godine).
Pozivajući se na spomenute odredbe Pravilnika, Poslodavac ne priznaje radnicima pravo na naknadu za trošak prijevoza u slučaju promjene prebivališta, odnosno ostavljeno mu je da po svojoj slobodnoj volji odlučuje o pravu na priznavanje troškova prijevoza u slučaju kako je u Pravilniku navedeno „ako se radnik preselio zbog sklapanja braka ili drugog opravdanog razloga“. Koji su to „drugi opravdani razlozi“ ostavljeno je samovoljnoj ocjeni Poslodavca budući da nisu propisani nikakvi kriteriji.
Prema Ustavu Republike Hrvatske svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište (čl. 32. st. 1. Ustava). Sadašnjom odredbom Pravilnika Poslodavac neopravdano uzima u svoju nadležnost priznavanje ili nepriznavanje promjene adrese stanovanja radnika i time zadire u njegovo osobno pravo da bira adresu stanovanja, dakle zadire u pravo koje je izvan okvira radno-pravnog statusa jer svakoj osobi pa tako i radniku, pripada pravo da slobodno bira gdje će se nastaniti. Odredba koja poslodavcu daje pravo odlučivati da se pojedini radnik preselio "opravdano" , a drugi radnik "neopravdano" je diskriminatorna. Također je diskriminatorno postupanje Poslodavca da promjenu adrese stanovanja priznaje u slučaju kada se promjenom adrese stanovanja smanjuju troškovi prijevoza, a u slučaju povećanja troškova prijevoza, ne priznaje promjenu adrese stanovanja radnika.
Isto tako, sam Poslodavac u slučaju promjene adrese stanovanja zahtjeve radnika za priznavanje prava na naknadu za trošak prijevoza odbija pozivajući se na odredbu Pravilnika koja je već gore spomenuta, a kojom je propisano da se pravo na naknadu za trošak prijevoza radniku utvrđuje prema adresi koja je navedena u ugovoru o radu u trenutku njegova sklapanja.
S druge strane, Poslodavac u određenim slučajevima ne postupa po navedenoj odredbi Pravilnika, jer radnicima kojima je u ugovorima o radu navedena adresa stanovanja uglavnom izvan Splita, ne priznaje pravo na naknadu za trošak prijevoza prema toj, u ugovoru o radu navedenoj adresi, već u samom ugovoru utvrđuje da će se o pravu na naknadu za trošak prijevoza odlučiti posebnom odlukom ili ugovara naknadu za trošak prijevoza samo za I. zonu. Iz navedenog proizlazi sljedeće:
1. Poslodavac u slučajevima u kojima je u ugovoru o radu utvrđena adresa stanovanja na temelju koje radnik ima pravo na mjesni prijevoz prve zone, poziva se na primjenu Pravilnika i radnicima ne priznaje pravo na naknadu za trošak prijevoza u slučaju preseljenja na drugu adresu stanovanja.
2. U slučajevima kada je u ugovoru o radu kao adresa stanovanja navedena adresa na temelju koje bi radniku pripadalo pravo i na naknadu troškova međumjesnog prijevoza, Poslodavac izbjegava primjenu odredbe Pravilnika po kojoj se pravo na naknadu za trošak prijevoza određuje prema adresi stanovanja navedenom prilikom zaključenja ugovora o radu, odnosno u samom ugovoru o radu ili kasnije donesenom odlukom utvrđuje da radniku pripada pravo na naknadu za trošak mjesnog prijevoza samo za I. zonu.
Činjenica je da je Temeljnim kolektivnim ugovorom, a i zaključcima Povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora jasno propisana i određena svrha prava na naknadu za trošak prijevoza na poslao i s posla kao i način ostvarenja tog prava. Međutim, ono s čim se radnici u pokušaju ostvarenja svojih prava susreću je to da su zbog različite primjene Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim pravima, radnici dovedeni u neravnopravan položaj. Isto tako radnici koji su promijenili prebivalište također su dovedeni u neravnopravan položaj budući da zbog nepostojanja jasnih kriterija, Poslodavac samovoljno odlučuje kome će priznati pravo na naknadu za trošak prijevoza iz opravdanih razloga, a kome će isti zahtjev odbiti zbog neopravdanih razloga.
Navedena situacija izaziva nezadovoljstvo i pravnu nesigurnost radnika te sam kao i sindikalni povjerenik u ime Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara, ali i zajedno s ostalim sindikalnim povjerenicima s pravima i ovlastima radničkog vijeća, u nekoliko navrata zatražila promjenu sporne odredbe Pravilnika.
Budući da nismo naišli na razumijevanje Poslodavca u vezi rješavanja navedenog problema, ovim putem molimo i resorno ministarstvo za pomoć u rješavanju istog. Ukoliko se navedeno pitanje ne riješi, sukladno preporuci Inspektorata rada, sindikalni povjerenici s pravima i ovlastima radničkog vijeća iskoristiti će zakonsku mogućnost sukladno članku 27. st. 6. Zakona o radu.
Unaprijed zahvaljujem i srdačno Vas pozdravljam!
S poštovanjem,
Sindikalni povjerenik: